Zanimljivosti o odbojci

Top 30 zanimljivosti o odbojci - začuđujučih, manje poznatih, smiješnih i nevjerojatnih odbojkaških zanimljivosti!

Sadržaj ove stranice:

Čitaj dalje!

Zanimljiva povijest odbojke

Odbojka je zanimljiv i dinamičan sport s bogatom poviješću, a značajno je da je nastala kao rekreativni sport! Evo 10 zanimljivih činjenica iz povijesti odbojke:

1. Izum odbojke
   Odbojka je izmišljena 1895. godine u Holyokeu, Massachusetts, SAD, od strane Williama G. Morgana, profesora TZK s YMCA sveučilišta. Izvorno je bila zamišljena kao manje intenzivna alternativa košarci za starije članove njegovog YMCA sportskog kluba.
2. Originalni naziv odbojke
   Originalni naziv za odbojku bio je "mintonette", što je bila derivacija naziva "badminton". Morgan je promijenio ime u "volleyball" nakon što je primijetio dinamičnu razmjenu lopte preko mreže tijekom demonstracijske odbojkaške igre.
3. Prva odbojkaška lopta
   Zanimljivo, do 1900. godine, lopte koje su se koristile u odbojci bile su improvizirane, često preuzete iz drugih sportova. Međutim, 1900. godine, tvrtka A.G. Spalding & Brothers dizajnirala je prvu loptu specifično za odbojku. Ova nova lopta bila je lakša i imala je veći opseg od lopti koje su se do tada koristile, omogućavajući odbojkašima bolju kontrolu i dajući igri više dinamike.
4. Pravila odbojke
   Pravila odbojke su se znatno promijenila od njenog izuma. Prvotno, broj igrača nije bio ograničen, a veličina odbojkaškog igrališta bila je mnogo veća. S vremenom su se razvila standardizirana pravila odbojke, uključujući ograničenje na šest igrača po timu i standardne dimenzije odbojkaškog terena.
5. Promjena visine odbojkaške mreže
   Kroz rane godine razvoja odbojke, visina mreže bila je predmet promjena dok se nije došlo do standarda koji poznajemo danas. Kada je odbojka prvi put izmišljena 1895. godine, William G. Morgan postavio je visinu mreže na 6 stopa i 6 inča (oko 1,98 metara), samo malo višu od prosječne visine čovjeka u to vrijeme. Međutim, kako se igra razvijala, postalo je očito da visina odbojkaške mreže mora biti povećana kako bi se igra učinila izazovnijom i dinamičnijom. Do 1912. godine visina mreže povećana je na trenutnih 7 stopa 11 5/8 inča (oko 2,43 metra) za muškarce i 7 stopa 4 1/8 inča (oko 2,24 metra) za žene. Ova promjena značajno je utjecala na način igranja odbojke, učinivši je bržom, zahtjevnijom i više usmjerenom na skokove i udarce iznad mreže, oblikujući modernu odbojku kakvu poznajemo danas.
6. FIVB
   Međunarodna odbojkaška federacija (FIVB) osnovana je 1947. godine i danas je glavno tijelo koje regulira međunarodna natjecanja u odbojci i odbojci na pijesku, uključujući svjetska prvenstva i Olimpijske igre.
7. Uvođenje "libera"
   Jedna od najznačajnijih i najzanimljivijih promjena u pravilima odbojke dogodila se 1998. godine s uvođenjem pozicije "libero". Libero je obrambeni specijalist koji ne podliježe istim pravilima zamjene kao ostali igrači i ne može servirati, blokirati ili pokušavati blokirati. Uvođenje ove pozicije značajno je promijenilo strategiju igre, naglasivši važnost obrane i brzine reakcije.
8. Olimpijski sport
   Odbojka je postala olimpijski sport 1964. godine na Igrama u Tokiju, s natjecanjima za muškarce i žene. Od tada je postala jedna od najpopularnijih ekipnih sportova na Olimpijskim igrama.
9. Odbojka na pijesku
   Varijanta odbojke, odbojka na pijesku, također je olimpijski sport. Uvedena je na Olimpijske igre 1996. godine u Atlanti. Igra se s dva igrača na svakoj strani, za razliku od standardne odbojke koja se igra s šest igrača.
10. Globalna popularnost odbojke
    Odbojka je jedan od najpopularnijih i za najveći dio ljudi najzanimljiviji sport na svijetu, s više od 800 milijuna ljudi koji igraju odbojku na različitim razinama diljem svijeta.

Ove zanimljivosti o odbojci naglašavaju raznolikost i bogatu povijest odbojke kao globalnog sporta, te pokazuju kako se odbojka razvijala kroz godine, prilagođavajući se i inovirajući kako bi postala jedan od najpopularnijih, najdinamičnijih i najzanimljivijih sportova na svijetu danas.

Saznaj koje su zanimljivije vrste odbojke!

Zanimljive vrste odbojke

Zaronimo duboko u svijet odbojke kako bismo pronašli 10 najneobičnijih, najmanje poznatih, pomalo smiješnih, ali definitivno zanimljivih vrsta rekreativne odbojke, koje bi mogle iznenaditi čak i najzagriženije ljubitelje odbojke!

1. Noćna odbojka
   Neki entuzijasti organiziraju odbojkaške utakmice noću, koristeći svjetleće lopte i obilje svjetlosnih traka za označavanje terena. Ovo stvara spektakularan i zanimljiv prizor i dodaje dodatni element uzbudljivosti igri.
2. Kostimirana odbojka
   Na nekim rekreativnim turnirima, odbojkaški timovi se natječu u kostimima, pretvarajući igru u karnevalsku atmosferu. Od superjunaka do filmskih likova, kreativnost nema granica.
3. Odbojka na snijegu i ledu
   Dok većina ljudi odbojku povezuje s plažom ili sportskom dvoranom, postoji i verzija koja se igra na snijegu, često u skijaškim odmaralištima. Odbojkaši se suočavaju s dodatnim izazovom hladnoće i klizavog terena. Slično tako u nekim hladnim regijama se odbojka igra na zaleđenim površinama s igračima koji nose klizaljke. Ovo dodaje element klizanja igri, što odbojku čini izazovnijom i zahtijeva dodatnu vještinu u održavanju ravnoteže.
4. Odbojka s jednim pravilom
   Postoje verzije rekreativne odbojke gdje postoji samo jedno pravilo, poput "ne smiješ udariti loptu dvaput zaredom" ili "svaki put kad osvojiš poen, moraš promijeniti poziciju s igračem do sebe". To čini igru nepredvidivom, izazovnom i zanimljivijom na smiješan način.
5. Piramidalna odbojka
   U nekim rekreativnim ligama, odbojkaši eksperimentiraju s formatom igre gdje se timovi moraju "penjati" kroz različite razine ili "piramide" pobjeđujući druge timove da bi stigli na vrh. Ovo može dovesti do nekih neobičnih i smiješnih situacija, pogotovo kada odbojkaški timovi pokušavaju taktizirati svoj put do vrha.
6. Odbojka sa slijepim zvukom
   Postoji zanimljiva varijanta odbojke prilagođena za slijepe i slabovidne osobe, gdje se koristi lopta koja proizvodi zvuk kad se pomakne. Igrači se oslanjaju na zvučne signale kako bi odredili položaj lopte u igri, pokazujući impresivne razine vještina i percepcije.
7. Odbojkaški timovi s kućnim ljubimcima
   Iako nije široko rasprostranjeno, postoje priče o rekreativnim odbojkaškim igrama gdje su kućni ljubimci, poput pasa, bili dio tima. Iako psi možda nisu najbolji u postizanju poena, definitivno dodaju zabavni element igri.
8. Plutajuća odbojka
   U nekim dijelovima svijeta ljudi igraju odbojku u bazenima, jezerima ili čak na moru, koristeći plutajuću mrežu. Ovo stvara potpuno novi nivo izazova jer igrači moraju održavati ravnotežu u vodi dok pokušavaju igrati.
9. Odbojka sa zamijenjenim elementima
   Zamislite odbojkašku igru gdje je mreža zamijenjena užetom, a lopta balonom napunjenim vodom. Takve zanimljive verzije igre, iako rijetke, igraju se na pojedinim festivalima i događanjima, dodajući vodeni element koji čini igru nepredvidljivom, smiješnom i znatno zanimljivijom.
10. Odbojka u svemiru
    Odbojka je igra koja je doslovno prešla granice Zemljine atmosfere. Astronauti na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) pronašli su načine da igraju možda najzanimljiviju odbojku - u mikrogravitacijskim uvjetima. Iako se ne igra u tradicionalnom smislu s mrežom i standardnim pravilima, verzije odbojke koje uključuju plutanje objekata i lopti u svemiru pokazuju kreativnost i želju za održavanjem fizičke aktivnosti čak i u svemiru. Ova adaptacija igre u mikrogravitaciji ističe univerzalnost sporta i njegovu sposobnost prilagodbe na izuzetno različite uvjete, potičući timski rad i rekreaciju u jednom od najneobičnijih okruženja u kojem su ljudi ikada igrali sport.

Ove činjenice istražuju neke od najzanimljivijih kutaka odbojkaškog svijeta, odigravajući se na zanimljivim mjestima, sa zanimljivim pravilima ili u zanimljivim okolnostima, pokazujući koliko je odbojka univerzalna, prilagodljiva i neobična igra. Rekreativna odbojka može biti puno više od obične igre: prilika za smijeh, kreativnost i zanimljive izazove!

Pročitaj i koji su zanimljiviji odbojkaški rekordi!

Zanimljivi odbojkaški rekordi

Odbojka je zanimljiv sport koji često postavlja fascinantne i ponekad čudne rekorde. Evo deset zanimljivih i ludih rekorda iz svijeta odbojke koji pokazuju koliko ovaj sport može biti jedinstven i izazovan:

1. Najduža odbojkaška utakmica
   Rekord za najdužu odbojkašku utakmicu ikad odigranu postavljen je 2011. godine u Nizozemskoj, trajala je impresivnih 85 sati. Odbojkaši su se izmjenjivali u smjenama kako bi održali igru, a utakmica je bila humanitarnog karaktera.
2. Najbrži odbojkaški servis
   Rekord za najbrži servis drži Ivan Zaytsev iz Italije s brzinom od 134 km/h, postignutom tijekom Svjetske lige 2012.
3. Najviši profesionalni odbojkaš
   Morteza Mehrzad iz Irana s visinom od 246 cm smatra se najvišim profesionalnim odbojkašem na svijetu.
4. Najduži niz pobjeda
   Brazilska ženska odbojkaška reprezentacija drži rekord za najduži niz pobjeda u međunarodnoj konkurenciji, s 52 uzastopne pobjede od 2011. do 2012. godine.
5. Najviše blokada u jednoj utakmici
   Lisvel Eve Mejia iz Dominikanske Republike postavila je rekord s 11 blokada tijeko jedne odbojkaške utakmice za vrijeme Panameričkih igara 2015.
6. Najveći broj poena od jednog igrača u jednoj utakmici
   Poljak Aleksander Śliwka postigao je 58 poena u jednoj utakmici tijekom Europske lige 2017. godine.
7. Najdulji poen
   Najdulji poen zabilježenih u profesionalnoj odbojci trajao je nevjerojatnih 2 minute i 5 sekundi tijekom utakmice između Japana i Kine na ženskom Svjetskom prvenstvu 2013. godine.
8. Najviše uzastopnih servis aseva
   Japanski odbojkaš Yuji Nishida postigao je 11 uzastopnih servis aseva tijekom utakmice u V.League, postavljajući izniman rekord u preciznosti servisa.
9. Odbojka na najvišoj nadmorskoj visini
   Utakmica odbojke na pijesku odigrana je na nadmorskoj visini od 5300 metara na Mount Everestu, postavljajući rekord za najvišu odbojkašku utakmicu ikad odigranu.
10. Najviše gledatelja na utakmici
    Rekord za najviše gledatelja na jednoj odbojkaškoj utakmici postavljen je 2014. godine tijekom utakmice Svjetskog prvenstva u odbojci između Poljske i Srbije. Zanimljivo, utakmica je održana u Nacionalnom stadionu u Varšavi, Poljska, i privukla je impresivnih 62,000 gledatelja. Ovaj događaj ne samo da je postavio rekord za najveći broj gledatelja na odbojkaškoj utakmici, već je također pokazao globalnu popularnost i ljubav prema odbojci kao sportu.

Ovi rekordi pokazuju raznolikost i izazove koje odbojka pruža, od fizičkih postignuća do neobičnih postavki i izdržljivosti igrača. Čitajući ove zanimljivosti o odbojci, čovjek dobije volju da i sam zaigra odbojku!

Riješi se stresa!
Igraj zanimljivu rekreativnu odbojku!

Zanimljivo iskustvo koje mi je spasilo glavu!

Evo na kraju i 31. zanimljivosti o odbojci, koja je potencijalno najzanimljivija od svih. Ako niste znali, odbojka vam može spasiti glavu! Doslovno!

Evo kako sam ja preživio - zahvaljujući odbojci. Bez (previše?) pretjerivanja.

Krajem 90-tih studirao sam na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, a na prvoj godini studija jedan od kolegija je bila i odbojka. Odbojka je bila zanimljiv kolegij, jer nam je svima to bio poznat sport. Svatko od nas je kad-tad imao prilike barem rekreativno igrati odbojku, ali nismo svi bili na istoj razini znanja i umijeća igranja. Stoga je ovo bila prilika da besplatno naučimo kako biti najveća faca u društvu. Na plaži, naravno.

Budući da trenirati odbojku za praktični dio ispita nije bio presing, nego želja, htjenje i motivacija, sama nastava iz odbojke se u tom slučaju mogla shvatiti i kao besplatne instrukcije iz odbojke. I sad zamislite da idete na besplatne instrukcije iz odbojke koje vam drži bivši jugoslavenski reprezentativac i trener reprezantacije Jugoslavije, Hrvatske i nekoliko klubova talijanske lige. Profesor Vladimir Janković, glavom i bradom.

Jedan od tehničkih elemenata koji je trebalo za ispit iz odbojke savladati je bio i upijač. Akrobatska izvedba ovog elementa izgleda kao na naslovnoj slici gore na vrhu ovog slajda. Promotrite i analizirajte tu sliku. Kako bi igrač spasio loptu koju nije u mogućnosti dotaknuti jer je predaleko, baca se prema lopti i u jednom trenutku leti u zraku paralelno s tlom. Nakon odbijanja lopte, a kako bi ublažio udarac o tlo, igrač dlanovima amortizira pad (radi sklek), te na prsima nastavlja kliziti po parketu.

Ozljede prilikom učenja upijača su brojne.

• Ne držite li glavu debelo u zaklonu prilikom izvođenja upijača, pri doticaju tijela s tlom glava će vam pasti prema dolje, udarit ćete bradom o parket, a budući da klizite po parketu, brada će vam se "rascvasti". Dakle, koža na bradi će od klizanja po ulaštenom parketu puknuti, jer ulašteni parket stvara veliko trenje u dodiru s kožom. Znate ono kada džonovi tenisica škripe po parketu? E, tako i brada zaškripi. Ako jezik držite za zubima (ne pregrizete ga), ozljeda brade u pravilu nije toliko ozbiljna, ali prizor nije lijep za gledati. Krvi bude do koljena, a nekoliko šavova na bradi vam ne gine.
• Istovremeno i stopala moraju biti visoko gore u zraku s nogama u zanoženju, kako bi pri doticaju tijela s tlom noge nastavile biti u zraku. U protivnom, škripanje koljena po parketu će vas podsjetiti na grešku, a ni palčevi na nogama neće biti presretni u doticaju s tlom.
• Također, ako tijekom izvođenja upijača ne odradite kvalitetnu koordinaciju ruku u vremenu i prostoru, nasjest ćete prsima (punom težinom) na šaku, koja će u zapešću puknuti kao jaje na betonu.
• Ono što ne možete izbjeći je (nakon prsa) doticaj kukova s tlom. Što bolja amortizacija kroz sklek, to je slabiji udarac prsima o tlo, ali plave do crnila kukove smo imali - svi. Kako ono ide...? Spina iliaca anterior superior? Prokleta bila... Baš je tu našla stršiti dok ja radim upijač...

Nagledali smo se ovih ozljeda puno i definitvno nam je upijač bio najomraženiji odbojkaški element. Srećom, uspješno sam ga savladao bez ozljeda (ne računajući plavo-crne kukove), a kada jednom upijač savladaš, kada ti je lagan, kada ga se više ne bojiš, dapače, onda se još i praviš važan, pa jedva čekaš pri rekreativnoj odbojkaškoj igri da demonstriraš let kroz zrak. I opet budeš faca. A na plaži ne bude ni plavih kukova! Doduše, bude pijeska među zubima, ali...

Nekoliko tjedana poslije, na kolegiju iz atletike smo učili preskakanje preko prepona kod još jednog legendarnog sportaša. Atletskog reprezentativca Jugoslavije i sudionika Olimpjskih igara u Rimu 1960, profesora Viktora Šnajdera. U sat i pol vremena smo odradili kompletnu metodiku (učenje) elementa u dvorani i došlo je vrijeme da se susretnemo s pravom preponom, na punoj visini. Budući da je nastava bila pri završetku, ostali smo u dvorani, a jednu preponu smo postavili na sred dvorane.

Čisto za kraj nastave, prezentira profesor tu preponu i kaže od slijedećeg sata smo na Mladosti, na atletskoj stazi gdje ćemo preskakati niz ovakvih prepona. Visina? Sitnica. 107 cm. Svi pognute glave, mislimo si, majko mila, što je nama ovo trebalo u životu. Nije visina nešto velika, otprilike do trbuha, ali treba to preskočiti bez da preponu dotakneš rukama i, naravno, nogama. Dakle, kukovi moraju biti barem još pola metra iznad u početnoj fazi učenja. S time da ako nogama zapneš - e bolje da te nema.

I kaže profesor, nećemo sada to preskakati, ali ako netko želi, može probati. Odmah se jedan atletičar među nama javi i preskoči to kao perce. Svi u nevjerici, ali i dalje u smrtnom strahu. Svi se stisnuli, skrivaju se u masi da ih slučajno profa ne prozove da demonstriraju. I pita prof da li još netko želi probati? Nitko ni da bi, ali ne bih ja bio ja da se ne pokažem, pa sam odmah istupio naprijed, iako su se i meni gaće tresle.

Zaletim se punim sprintom preko 20 metara do prepone, skočim, letim... Preponski sjed u letu, prednja noga uredno pređe preko prepone, glava i tijelo također, zatim kukovi prođu preponu, cijela stražnja noga prođe preponu...

I stopalo zapne.

I naravno, kako je stopalo zapelo, isti tren glava krene ponirati prema parketu. A noge i dalje na visini preko jednog metra.

I u tom letu, samo sam čuo masovni žamor:

- Auuuuuuuu.....

Mene su već otpisali. Svi su znali da će slijedeći trenutak odlučiti s kakvim ozljedama ću završiti. Polomljen nos, brada i vilica? Ili polomljena kralježnjica, vrat? Padati s cca metar i pol visine s glavom prema dolje...jao... Znam skakati na glavu. U vodu. Skakati na glavu na parket - to još nisam probao.

I sada dolazimo do onog fenomena faze motoričkog učenja kada je usvojenost motoričkih znanja na razini automatizacije. U stotinki sekunde, bez ikakvog razmišljanja, podsvijest je ovu motoričku situaciju prepoznalo kao - upijač! Ne akrobatski, nego ludžački, ali ipak - upijač!

Brzinom svjetlosti podsvijest je poslala impulse u cijeli niz mišića koji su se već slijedeće stotinke aktivirali. Glava u zaklon, prsa naprijed, noge već jesu u zraku, ruke u sklek, amortizacija, klizanje naprijed, ruke sada iza i u zraku, zadržati bradu iznad parketa, zadržati noge u zraku, kliziti na prsima u poziciji "Titanic" s rukama malo iza, bliže kukovima...

I tako sam klizio cca 5 metara na prsima po parketu.

Nisam se još ni zaustavio do kraja, već se ustanem i usiljeno se smijući da sakrijem osjećaj teške sramote kako sam se razljepio pred svima, onako šaljivo odglumim:

- Uh, dobro je, nije mi se brada rascvala!

I laganim trčečim korakom se krenem vraćati prema svojoj skupini.

Čekam svaki tren da krene masovni smijeh i podrugljivo cerekanje.

Ali u dvorani muk.

A svi vilice do poda.

Uključujući i profesora Šnajdera. Čovjek se smrznuo. Što od šoka, što od straha.

Protrčavam lagano pored njega u maksimalnoj nelagodi, a profesor, mrtav ozbiljan, samo promrlja uz teški osjećaj olakšanja:

- Dobro si to izvukao...

Tada sam shvatio da sva motorička znanja koja smo učili još na tjelesnom, ili trenirajući svoj sport u klubu, pa i sada na fakultetu, su životno utilitarna. Kad-tad ti neko od tih motoričkih znanja može spasiti glavu, a potencijalno i život. Iako možda više nisi u treningu, ali mozak to motoričko znanje ima pospremeljeno, točno zna u kojoj ladici se nalazi i u nekoj urgentnoj situaciji, u kojoj svijest nema vremena za reakciju, podsvijest će brzinom munje otvoriti tu ladicu, pročitati upute i proslijediti naredbe mišićima kako bi te spasilo.

Rasturio sam ostatak fakulteta. Vrlo rado sam učio sva nova motorička znanja. Bilo je znoja, ozljeda, krvi i masu potrošenih živaca. Ali u konačnici sam ipak četiri puta izabran za najboljeg studenta na godini, a ova opasna situacija na atletici koju sam nevjerojatno i neočekivano s lakoćom svladao je ostavila trajni pečat u mom umu.

Podučavati druge motoričkim znanjima mi je postala opscesija. Odmah po diplomiranju sam s prof. Martinić pokrenuo privatnu nastavu TZK na kojoj do dan danas podučavamo maturante motoričkim znanjima iz 11 sportova. I uvijek jasno naglašavamo da motorička znanja koja ih podučavamo nisu vrijedna samo za prijemni ispit na Kineziološkom fakultetu (za koji ih pripremamo), nego su utilitarna za cijeli život!

More Than Volleyball program sportske rekreacije igranja odbojke kojeg organiziramo i provodimo je ipak trening rekreativnog karaktera na kojem nema opasnih vježbi, ali SVAKO motoričko znanje je životno korisno! Osim toga, zato se ovaj program i zove MORE than volleyball. Tu je i preventivni program i fitness program i IQ program za rješavanje motoričkih problemskih zadataka, a sve integrirano kroz odbojkaški trening.

Treba preskočiti baricu vode na asfaltu, jer je prije sat vremena bio pljusak. Treba se ovdje popeti, tamo nešto baciti, a sad treba ovo uhvatiti i - hop, upravo sam se pokliznuo na ledu i trenutno sam u slobodnom padu prema tlu... Milion motoričkih situacijskih problema koje zahtjevaju minimum motoričkih znanja i sposobnosti, a koje ljudi navikli na sedentarni način života više nisu sposobni riješiti.

Moj topli savjet svima - pokrenite se! Trenirajte nešto! Barem lagano i rekreativno! Sve ostaje zapisano u glavi i kada jednom u urgentnoj situaciji izvučete to znanje i stečene sposobnosti iz ladice, biti ćete jako sretni! I čitavi. A možda i neozljeđeni!

I naravno, stečena znanja i sposobnosti uvijek možete demonstrirati na plaži. Ako za rekreativni trening odaberete odbojku. :-)

P.S. Nemojte se bojati škole odbojke! Akrobatska verzija upijača je samo za profesionalce. Školska verzija je bez leta i izvodi se kao na ovoj slici iznad, čime se minimizira mogućnost ikakve ozljede. Osim toga, u međuvremenu je odbojkaška federacija uvela i mogućnost igranja nogom, pa ako baš volite spašavati loptu, uvijek možete kao nogometaši ukliziti i odbiti loptu stopalom (a duge čarape pomažu pri klizanju po parketu!).

Aktiviraj se!
Igraj rekreativnu odbojku!